Ništa nije nemoguće, ovaj događaj opisan je na blogu, kako blogovi često nestaju prenosimo ga u cjelosti.

    Kako gdje, od kraja do kraja , zavisi od običaja i tradicije svakog mjesta, ali kod nas u Slavoniji taj lijepo ukrašeni i dizajnirani šareni buket cvijeća na sam dan vjenčanja ima svoju posebnu simboliku. Na čelu dugačke kolone raspjevanih svatova mladoženja s buketom u ruci dolazi po mladu koja ga nestrpljivo očekuje skrivena u jednoj sobici.

   Mladoženja zatim ulazi u kuću i uz poljubac daruje joj ovaj metaforički i umjetnički unikat, vjenčani buket kao simbol ljepote, i vjernosti do groba a mlada ga toplo prima kao doživotni izraz ljubavi i tek onda zajedno sa mladoženjom i vjenčanim buketom, izlaze iz kuće pred okuplje- no mnoštvo razdraganih svata, i počinje radost, čuju se harmonike, tambure, pjesma... Tako je trebalo biti i u mojim svatovima. I priča počinje... Slavonac ženi Dalmatinku. Što daje još neki poseban draž i čar cijeloj priči. U ulici Augustina Jarića u Slavonskom Brodu skupilo se mnoštvo Dalmatinaca i Slavonaca na jednom mjestu i svi nestrpljivo očekuju taj svečani trenutak kada će mladoženja s vjenčanim buketom u ruci ući u kuću i izvesti mladu van.
   Priča se, mlada ima prekrasnu vjenčanicu i uz vjenčani buket šarenih ruža izgledat će predivno. Ali ne...nešto se dešava... Nastaje odjednom među masom svijeta neki čudan žamor i komešanje. Nervoza...Kum i kuma se rastrčali...otac ljut i bijesan ko ris, majka živča- na, svi nešto napeti ko puška... Nešto čudno se dešava ali nitko ne zna šta.

MLADOŽENJA ZABORAVIO VJENČANI BUKET!

   A kad je to mlada čula pošizila skroz naskroz... Misli da je to samo ružan san... Neće ni da čuje za tako nešto...

I ULTIMATIVNO POSTAVLJA SVOJE UVJETE...

NEMA VJENČANOG BUKETA - NEMA NI SVATOVA!

    *ebote sumpor, šta ćemo sad - šapće kum a kuma koluta očima.
A JA SAM SEBE TJEŠIM RJEČIMA: DARKO IDIOTE, OPET SI ZABRLJAO STVAR! PA KAKO SI MOGAO ZABORAVITI VJENČANI BUKET?

Opet si napravio božansku zbrku... "O gospe moja..."-čuje se histeričan glas mlade sakrivene u kućici.
"LUĐAK.. BOLESNIK... ZABORAVIO VJENČANI BUKET!" ...O GOSPE SINJSKA POMOZI!"

   Kuma nastoji malo smiriti napetu situaciju i nabrušenu atmosferu, odlazi sa kumom do mlade..počinju razgovori...pregovori... ali mlada je nepopustljiva. Kategorična.

"NEMA VJENČANOG BUKETA-NEMA NI SVADBE"!

   O Bože dragi, ne zna se više tko je luđi, mladoženja ili mlada.... A ocu mi od nervoze znoj curi niz leđa. A masa svijeta utihnula i bleje u mene ko telad u šparena vrata... "Šta je..šta me gledate...ljepota nije prelazna...Svirajte tamburaši.. Gdje su harmonike?"-počeo sam nervozno i panično vikati. Tati mome neugodno, zacrvenio se ko paprika u licu, gleda me i unio mi se facu te procijedio kiselo kroz zube:

"SINE, *EBEM LI TI SUNCE DA TI *EBEM SUNCE, GDJE TI JE VJENČANI BUKET?"

"Zaboravio ga tata, *ebi ga...ostao mi u stanu na stolu!"

   A otac u duši teški dobričina, zna kad sina treba izvući iz nevolje, šta radi, sjeda u svoj auto, ubacuje u treću brzinu ko Niki Lauda, i odjuri u stan po buket.
   A masa svijeta i zbunjenih svata i dalje zuri u mene kao u osmo svjetsko čudo. I ne znaš tko je zbunjeniji, il Slavonci il Dalmatinci.. "Šta je..šta me svi tako gledate... gdje su tambure... gdje su harmonike.. kog vraga svi buljite u mene..." -počeo sam vikati mahnito....

"SVIRAJTE MUZIKAŠI...TUŠ HOĆU...."!