Nacionalni park Mljet - Mljet je otok do kojeg se teško dolazi no istinskim zaljubljenicima prirode neće ostati nepoznat. Proglašen je područjem posebne namjene zbog jedinstvenog panoramskog izgleda razvedenih obala, klifova, hridina i brojnih otočića, te bogate ortografije okolnih brda. Obala prema otvorenom moru je i puna urušenih pećina dok obala okrenuta kopnu je niža je i pristupačnija.

Nacionalni park Mljet

Sustav slanih jezera predstavlja jedinstveni geološki i oceanografski fenomen u kršu, dva jedinstvena morska jezera. Na obalnim stijenama mogu se naći endemične dalmatinske biljke, dubrovačka zečina. Na području mljetskih jezera šuma se spušta do samih obala, stvarajući ugođaj netaknute prirode. Otočić Svete Marije sred Velikog jezera s drevnim benediktinskim samostanom i crkvom je svojevrsni simbol otoka i Nacionalnog parka Mljet. Lokalitet Polača kao sklop kulturno-povijesnih znamenitosti s rimskom palačom i fortifikacijskim sklopom, te starokršćanskim bazilikama.
    Nacionalni park Mljet ima izuzetnu kulturno - povijesne baštinu, od vremena ilirskih plemena, rimskog carstva, Dubrovačke republike do današnjih dana. Fenomen sustava jezera proslavio je otok Mljet širom svijeta. Veliko jezero površine 145 hektara, te dubine do 46 metara i Malo jezero površine 24 hektara i dubine do 29 metara, privlače prirodoslovce i druge  zaljubljenike u prirodu. Bujna vegetacija otoka, područja Nacionalnog parka, pribavila je Mljetu atribut zelenog otoka. Danas na Mljetu raste pet različitih tipova šuma. Ostaci mediteranske prašume, izvorne šume crnike, prisutni su samo fragmentarno, a najbolje su očuvani kao niska šuma panjača u predjelu Velika dolina. U drugim područjima brzorastući alepski bora je preuzeo primat nad biljnim vrstama.
   Povijest ovog otoka seže do vremena ilirskih plemena, u doba rimske prevlasti otok se spominje u nekoliko pisanih dokumenata. Najvrjedniji su ostaci rimske palače te okolnih bazilika i fortifikacijskih objekata u Polačama, datiranih iz nešto kasnijeg razdoblja. Postojanje nekoliko hidroarheoloških lokaliteta svjedoče o bogatom gospodarskom životu tog područja.
    Na području današnjeg Nacionalnog parka benediktinski fratri dozvoljavaju naseljavanje tek u 19. stoljeću. Tada nastaje etnološki i arhitektonski zanimljivo naselje Govedari čiji naziv govori o zanimanju njegovih prvih stanovnika. Za Napoleonove vladavine u našim krajevima ukida se benediktinski red.
    Današnje stanovništvo bavi se zemljoradnjom, vinogradarstvom i maslinarstvom, a turizam i ugostiteljstvo polako kucaju na vrata i ovog otoka.