Ljekovito bilje - Šipak

Ljekovito bilje - Šipak
Plodovi su 1-2 cm dugi i 0,5-1,5 cm široki, okruglasti do eliptični, meki i mesnati, svjetlije ili tamnije crvene boje.

Šipak je od davnina poznat u ljekarstvu i u prehrani pa je nekada služio kao hrana siromašnim slojevima. I danas ga narod upotrebljava za liječenje zubobolje, bolesti bubrega, dizenterije i padavice. Neki narodi od šipka spravljaju kompote, salate, kolače, juhe i druga jela. Još su stari rimljani vjerovali da šipak liječi bjesnoču pa odatle i potjeće znanstveni biljke: Rosa canina. Divlja ruža je razgranat, do tri metra visoki i bodljikavi obrasli grm čiji su listovi naizmjenični i sastavljeni od pet do sedam jajastih te oštro nazubljenih listića. Biljka cvate u kasno proljeće s lijepim ružičastim ili bijelim ružicama ugodna mirisa, a imaju po pet latica. Iz njihovih loža razvijaju se jajasti, crveni te na površini sjajni, oko jedan i pol centimetara dugi plodovi.

Šipak - Ljekovito bilje

Šipak je pun dlakavih plodića, a sazrijeva od rujna do sredina studenoga. U proljeće se sabiru latice divlje ruže te se od njih pravi slatko ili džem koji se uzima tri puta dnevno po žličicu uz prstohvat praška od preslice. Ovaj lijek lijeći sve plućne i unutarnje bolesti. Također, latice se koriste u pripravljanju salata, jedu se sa jogurtom i sl. Listovi divlje ruže bogat su izvor vitamina C pa se, dok su mladi, sabiru i suše za pripremu vitaminskih čajeva. U naš se šipak na veliko sabire i suši jer je ustanovljeno da njegovo mesnato usploće sadrži izuzetno velike količine vitamina C (400-1400 mg posto). Ćak i osušen ili prerađen šipak sadrži određenu količinu ovog vitamina. No, ipak, najviše vitamina C sadrži zreli šipak koji još nije omekšao i počeo gubiti svjetlocrvenu boju. Također, šipak sadrži i druge vitamine: B1, B2, E, K i P, a bogat je karotinom. Sadrži invertni šećer, saharozu, organske kiseline, pektin, treslovine, a plodići (koštice) sadrže vitamin E i vanilin koji daje ugodnu aromu. Za sušenje, šipak valja ubrati prije nego potpuno sazrije i omekša. Ubranog treba uzdužno prerezati i osušiti, a nakon toga sitno izrezati ili samljeti. Najviše se cijeni onaj osušeni šipak koji je zadržao lijepu crvenu boju. Takav se dodaje različitim smjesama za čaj, a zamjena je za ruski čaj. No, najbolji je čaj od čistog šipka koji sadrži visok postotak vitamina, a prednost mu je što je lijepe boje, ugodna okusa i treba ga manje sladiti zbog nešto veceg sadržaja šećera u plodu. Za čaj su pogodni i plodići (koštice) šipka zbog ugodne arome vanilina te ponešto vitamina. Napitak protiv kamenca u bubrezima i mokraćnom mjehuru spravlja se: dvije žlice šipka prelijemo s litrom ključale vode, ostavimo 8 do 10 sati da odstoji, ocijedimo te dodamo četiri žlice pravog meda i soka od pola limuna. Ovaj čaj valja piti tri put dnevno po šalicu prije jela. Za kroničnu upalu bubrega priprema se čaj od ploda kadulje, šipka, preslice, borovnice i bokvice u jednakom omjeru. Jedna žlićica smjese prelije se s dva do tri decilitra ključale vode, ostavi poklopljeno 10 do 15 minuta te se pije ujutro, natašte te navečer prije spavanja.

Izjava o odricanju odgovornosti: Svi tekstovi i članci su neobavezni savjeti u dobroj namjeri. Koristite ih na svoju osobnu odgovornost i rizik. O svakom pitanju, prijedlogu ili informaciji iz teksta konzultirajte stručnu osobu ili liječnika.