Kapar su pupoljci cvijeta biljke kao dodatak jelima, ljekovita biljka i afrodizijak. Pupoljci cvijeta veličine zrna graška rastu na dršcima iz listovitih grančica. Nježni bijelo-ljubičasti cvjetovi otvaraju se samo jednom, kratko između jutra i podneva. Grmovi kapara, zavisno od vrste, uspjevaju na suhom tlu ili u plitkoj, morskoj vodi. Uspjeva u južnoj Evropi, gotovo u cijelom Sredozemlju.
   Još zatvoreni pupoljci beru se ručno u rano proljeće i sirovi nisu jestivi. Tek nakon jednodnevnog sušenja i potapanja u morsku vodu, slanu otopinu, sirće ili ulje, spremni su za upotrebu. Pritom nastaju kiselina, koji kaparima daju njihov pikantan okus. Kapari trebaju biti zatvoreni, maslinasti do plavo-zeleni i što manji. Tada su najboljeg okusa, ali su zbog teže berbe i skuplji. Naročito cijenjeni su kapari iz Francuske. Koriste se kao prilog, potopljeni u sirće ili ulje. U italijanskoj i španskoj kuhinji su neizostavan dodatak. Toplim jelima dodaju se tek na kraju. Kod nas su poznati kao dodatak slanim sardelama i tatar odresku.
Kapar je dugogodišnja biljka i raste u obliku grma. Stabljika mu je drvena sa mnogobrojnim prutićima, koji dosegnu duljinu i do dva metra. Korijen je okomit. Lišće je izmjenito, okruglo i mesnato a na gornjoj plohi sjajno. Prelijepi pojedinačni dvospolni cvjetovi imaju četiri bijele latice prema rubovima blago ružičasto violetne s dugim prašnicama istih boja i plodnicom na dugom dršku. Cvjetovi su veličine oko pet centimetara a cvjetaju od svibnja do rujna. Plod je ovalna bobulja zelene boje, kad dozri prikazuje se po dužini isprutan. Kapar je tropska i subtropska biljka, uspijeva u svim vrućim krajevima, a raste i na obalama sredozemnog mora. Kod nas raste u zaklonitim i vrućim položajima i to većinom samonikao po zidinama, hridima i mrkentama, u kamenju, na svim otocima i otočićima srednjeg i južnog Jadrana. Na pustim otocima ga ima mnogo više nego na napučenim; a tome će biti razlog što ga sve domaće blago, a osobito koze i ovce rado jedu i brsteći uništavaju. Cvjetni pupovi (bobice) priređeni u kvasini se vrlo rado upotrebljavaju kao prismok ili začin u svim kuhinjama. Nema prodaje delikatesa gdje se ne bi kapar prodavao. U svjetskoj trgovini poznati su francuski kapari. Prva vrsta francuskih kapara odlikuje se time što ima na vanjskim listovima cvjetnih pupova bijele mrlje za razliku od drugih kapara. Bijele mrlje nastaju ondje, gdje su stanice pune kristaliziranog rutina. Naši samonikli kapari posjeduju također jednaku odliku.

Kapar dobro uspijeva, uz more samo u vrućim i suncu izloženim predjelima. Samonikao raste najrađe na hridinama ili razvalinama u samom kamenu. U običnoj zemlji daje manje pikantne i kvalitetne pupoljke, a ne uspijeva nikako u vlažnim i hladnijim zemljama. Kamenito šljunkovito tlo sa vapnenastom zemljom najprikladnije je za uzgoj kapara. Iznad ovako pripremljenog dijela tla može biti pijesak, šljunak, a isto tako ocijedit materijal ispod jer ako bi ovo sve bilo u nepropusnom "mini zemljanom bazenu", kapar ne bi uspijevao. U kontinentalnim djelovima zemlje kapar se može uzgajati na balkonu ili u vrtu s tim da se lonac unese u kuću od 15. listopada do 1. svibnja.

Prilikom presađivanja kapara iz vrećice u zemlju potrebna je povećana pažnja, da joj se ne oštete dosta nježne žilice, jer onda raste ali ne bude rodna. Kapari počinju obilno rađati u petoj godini. Grmovi mu traju uz dobru njegu 30 do 40 godina. Berba počinje koncem svibnja ili u lipnju, a traje ponegdje i do rujna. Obavlja se svakog drugog ili trećeg dana. Cvjetni pupovi što su manji, tvrđi i okrugliji to su bolji. Čim se cvjetni pupovi počnu malo otvarati ili su previše veliki, ne beru se već se puštaju da se rascvjetaju, a kad je plod potpuno zreo pobire se i priređuje jednako kao i cvjetni pupovi. Prilikom berbe jednom rukom se drži mladica a drugom se otkida pupoljak bez peteljke.. U jesen nakon otpadanja lista trebamo izvršiti skraćenje ljetorasta mladica na dva do tri cm do panja, a na proljeće ponovo to skratiti do same glave panja odnosno na jedan do dva pupa. Nakon rezidbe obavezno obrezane prutove i grane otklonimo ili spalimo. U proljeće nakon početka izboja mladica može se prije kiše ili zalijevanja prehraniti sa dušičnim gnjojivom.U proljeće 30-40 dana nakon izbijanja mladica iz panja možemo ih prorijediti pa će one, koje ostanu biti jače, duže i rodnije, a time ćemo ujedno oblikovati grm da bude prozračan i lijep.